Ti si mi u krvi
Stihovi za njega
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Napisati, na primjer: Noć je osuta zvijezdama
i drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.
Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkad - i ona je mene voljela.
u noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.
Ona me voljela, i ja nju sam katkad volio,
a kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.
Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvijezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Moj pogled je traži, kao da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
a mi, oni od nekada, više nismo isti.
Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.
Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljubcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.
Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
a ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Pablo Neruda
Čujes li, noću kad se
svijetla ugase, ovu bol
srce kao da ne diše.
Spavaj moja ljubavi
samo ne zaboravi
ja ću te uvijek voljeti.
Čujes li, riječi
koje ne izgovoram
činim sve samo da
te ne probudim.
Oduvijek i nikad tvoja
vrijedilo je živjeti za to
Da usne tvoje poljubim
i nježno da te zagrlim
da ti priznam ljubavi
da si moje sve
i gdje da nađem srcu lijek
kad voljet ću te zauvijek
kad nijedno sjećanje
nemam bez tebe...
Već mi danas nedostaje za poludjeti! Sve bih dala da se vrati kući i da bude sa mnom! Zašto je morao dobiti posao u njezinom gradu, a ne u mojem!? Zašto ga, ako je već ispalo tako, ne mogu prestati voljeti!? Zašto mi toliko nedostaje!?
Sad je daleko
Nedjelja navečer je! Sad sam sigurna da je daleko od mene: upravo sam došla iz grada,nadala sam se da ću ga još jednom vidjeti prije nego ode k njoj,al nisam ja te sreće!
Sada treba dočekati dan kada ću ga opet vidjeti,a to neće biti tako skoro; idem za vikend na more,a on je samo tada ovdje!
Pismo moja leti ti do njega i šapni mu riči najlipše; da još uvijek nosim za njega posrid srca živu ranu koju samo on lićit zna...
Nađite me, vežite me,
spalite moje sjećanje,
zakopajte moje sunce u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik koji i šljunak pretvara u ljubav!
Ti si mi u krvi
Pogledom me miluješ,
kao da me dodiruješ
i svaki put kao da je prvi!
Ja stalno mislim prestat će
iz čista mira nestat će
al požuda ne prestaje
Ti si mi u krvi...
Susrela sam ga prije pet godina i od prvog trenutka tinja isti plamen, ista žudnja, ista strast, želja da dijelim s njim sve uspone i padove, da mu budem utijeha u teškim trenutcima, da mu brišem suze radosnice kad poteku...
Možda ne postoji ljubav na prvi pogled, možda je to samo hir; želja do dobijem sve, pa da budem uporna dok ga ne dobijem. Napravio je ogromnu pogrešku; nikada nam nije pružio šansu da provjerimo kako bi izgledalo da smo zajedno, a sviđam mu se... znam to! U početku sam bila balavica; bila je velika razlika od 5 godina kad sam ja imala 15, a On 20, al što ga je kočilo kad sam napunila 18!?
Bili smo zajedno, onako, usput, za jednu noć... To je samo otežavalo situaciju, to je donosilo samo veću bol kad bi On nakon noći provedene sa mnom otišao drugoj i pružao joj bezuvijetnu ljubav!
Sad već dvije godine živi u drugom gradu, daleko od mene... Viđam ga rijetko... Mogla sam ga zaboraviti, barem mislim tako... Al onda se je dogodila jedna noć:
I kada knjiga života zanijemi, mjesec rani noć.
I kada riječi razbiju čaroliju, a noć prokrvati.
I kada suze isperu renu,ostat će ožiljak te noći... ( 27. 5. 2006. )
